Zašto postoji otpor da se uči o apstinenciji kroz edukativne programe?


Pitanje:
Uz probleme vezane za korištenje kondoma i epidemije SPB (spolno prenosivih bolesti) koje zaražuju čovječanstvo, zašto postoji toliki otpor i takva rijetkost da se kroz edukativne programe u našim školama, djeca podučavaju o apstinenciji? Šta možemo izgubiti time što ćemo reći djeci šta je na kocki?


Odgovor:

Ako ovo pitanje postavite guruima seksualne edukacije, većina će vam odgovoriti da će tinejdžeri postati seksualno aktivni bez obzira šta mi uradili. Prema tome, oni kažu, mi treba da ih učimo da to rade na bezbjedan način.

Kakogod, ne vjerujem da je takav odgovor u potpunosti iskren. To ne objašnjava bučno i agresivno promovisanje promiskuiteta među mladima, ili zašto bi oni preporučili oslanjanje na krhke kondome u zaštiti protiv potencijalno smrtnih bolesti. Postoji neki skriveni motiv za to. Ovi ljudi se razjare kad se samo spomene riječ apstinencija.

Tokom Reganovog doba, kad sam bio imenovan od strane Otisa Bouena (Otis Bowen), sekretara Službe za zdravlje i socijalnu politiku da vodim komisiju za prevenciju tinejdžerskih trudnoća, počeo sam da shvatam njihovu strast. Prihvatio sam tu odgovornost jer sam mislio da je naša svrha da spriječimo tinejdžerske trudnoće. Ali tokom našeg prvog satsanka u Vašingtonu, DC, saznao sam da 15 od 18 članova imaju drugačiji program rada. Oni su htjeli da potroše dodatne milione dolara federalnog novca da bi stavili kondom u džep ili tašnu svakog tinejdžera. Ne mogu vam opisati koliko su bili emotivni u vezi ovog pitanja. Nije mi trebalo mnogo da shvatim njihovo osnovno gledište.

Milioni radnih mjesta i cijele industrije se izdržavaju na račun tinejdžerske seksualne neodgovornosti. Samo posao sa abortusima donosi godišnje do jedne milijarde dolara. Zašto bi ljekari i medicinske sestre koji rade u klinikama za abortus, kao i medicinski dostavljači i savjetnici za seksualnu edukaciju u školama, više voljeli da mladi apstiniraju do braka? A šta je sa organizacijama koje duguju svoje postojanje tinejdžerskoj seksualnoj neodgovornosti kao npr. Planirano roditeljstvo ili SIECUS ? Oni primaju više od 600 miliona godišnje od stane Federalne vlade Sjedinjenih država. Dodatak tom podsticaju su nebrojeni milioni u korporativnim grantovima i pojedinačnim donacijama koji utiču na problem. Zamislite koliko radnih mjesta bi bilo ukinuto kada bi djeca prestala da se igraju „muzičkih kreveta“ jedni s drugima! Ovo je, ja sam ubijeđen u to, razlog zašto tako puno profesionalaca koji savjetuju mlade ljude o seksu postaju ljutiti kada apstinencija pomoli svoju „ružnu“ glavu. Ako bi takva ideja ikada postala popularna, kome bi trebale usluge organizacije Planirano roditeljstvo i slično?
_______________________________________________________________
1- SIECUS – Sexuality Information and Education Council of the United States
2-"Condom Roulette," Family Research Council, In Focus, 1992, 1.