Ovo je tekst koji govori o seksualnosti i seksualnom ponašanju. Objavljujemo ga na našoj stranici povodom dana borbe protiv AIDS i sa željom da ove smjernice pomognu ljudima, prije svega mladima, da dođu do očuvanja i obnavljanja svoje moralne i seksualne čistote. Napominjemo da su oni prvobitno napisani u kontekstu izjave stoga česta upotreba glagola “tvrdimo, vjerujemo, smatramo.”

Biblijski stavovi o seksualnosti

Bog namjerava da seks bude izvor zadovoljstva, časti i oduševljenja onima koji ga uživaju unutar parametara moralnih standarda koje je On zasnovao. Biblijski govoreći, ljudska seksualnost je istovremeno i dar i odgovornost. Pri stvaranju, dar seksa je bio medu onim stvarima koje je Bog deklerisao “vrlo dobrim” (Post. 1:31). Štaviše, seksualni odnos je obdaren dubokom važnošću u tome što dovodi muškarca i ženu u kontekst dijeljenja Božjeg lika (1. Moj 1:27). Budući da je seks Božja ideja koja dodiruje Božji lik u ljudskom životu, vrlo je bitno da je svetost seksualnog ponašanja ispravno sačuvana. U stvari, seksualno ponašanje je moralno samo kada je sveto (Ef 1:4; 5:3; 1. Sol 4:3-7; 1 Pet. 1:14-16).

Ne samo da je seks dobar po sebi; on je također dan da služi u dobre svrhe. Pri stvaranju Bog je jasno naznačio da seks funckioniše na dva načina: proizvodi (1. Moj 1:28) i osposobljava međusobnu “uniju” (1. Moj 2:24). Drugim riječima, seksualnost ne postoji radi same sebe. Seksualnost njeguje ljudsku brigu putem unije muža i žene kao i putem obogaćivanja društva kroz izgrađivanje porodica i zajednica. Bog je također načinio seks da odrazi misterioznu duhovnu vezu koju će On uživati sa cjelokupnim spasenim čovjecanstvom po završetku Janjetove svadbene večere (Otk 19:7, 9).

U skladu s Božjim planom, seksualna intimnost je ekskluzivna povlastica muža i žene u kontekstu braka. Seksualna moralnost, s druge strane, je briga svih. Tiče se samaca, familija, i društva. Ispred svega, tiče se Boga.

Seks koji poštuje Božje smjernice i standarde je pun zadovoljstva. Bog je dizajnirao seksualnu aktivnost kako bi bila fizički prijatna, emocionalno zadovoljavajuća, psihološki ispunjena i duhovno osmišljena zbog toga što se Bog oduševljava u radostima i zadovoljstvima Svojih stvorenja (Pjesma nad pjesmama 4:1-16). Muškarci i žene koji poštuju Boga svojim standardima seksulanog ponašanja donose radost kako Bogu tako i jedni drugima (1. Kor 6:20; Isaija 62:5).

Ali dok je seks dizajniran da bude na zadovoljstvo, nije svo seksualno zadovoljstvo etično. Osjećanja su krajnje nepouzdana u svojstvu vodiča kroz moralnost seksa. To će reći da je moguće za ljude da iskuse formu fizičkog uživanja i stepene emocionalnog, psihološkog i duhovnog ispunjenja čak i u seksualnom ponašanju koje Bog ocjenjuje odvratnim. Zbog ovog razloga, Biblija daje mnogobrojna svečana upozorenja protiv pozivanja na ljudsku strast ili pohotu kao bazu za našu definiciju moralnosti seksa (Rim 1:24, 26; 13:13-14; 1. Sol 4:5; 2, Tim 2:22; 2. Pet 3:3; 1. Jov 2:15-17; Juda 18). Naši seksualni životi su moralni samo onda kada se provode u skladu s Božjim standardima. Kada je seksualni angažman izveden prema ovim smjernicama, seksualna aktivnost obogaćuje, ispunjava i značajno blagosilja.

Želimo upozoriti na obmane koje ometaju ili sprječavaju ovaj Božji blagoslov nad našim uživanjem prekrasnog dara seksa. Također želimo pomoći muškarcima i ženama da shvate dobar Božji plan za seksualno ponašanje i time dožive svu radost, satisfakciju i čast koju Bog nudi seksualnim stvorenjima načinjenim na Njegovu sliku.

Zasnovano na našem razumijevanju biblijskog učenja, iznosimo sljedeću dekleraciju. Ne tvrdimo da ove dekleracije pokrivaju sve što Biblija kaže o seksualnom moralu ali vjerujemo da podvlače standarde koji su ključni za naše vrijeme.

Želja i iskustvo nisu pouzdani u svojstvu vodiča za moralnost seksa (Rim 8:5-8; 13:14; 1. Kor 2:14; 1. Sol 4:3-5; 2. Tim 2:22; Jakov 1:14; 1. Jov 2:15-16; Juda 19). Umjesto toga, moralnost seksa je definisana Božjom svetošću (3. Moj 20:7-21, 26; 1. Kor 6:18-19; Ef 1:4; 5:3; 1. Sol 4:3-7; Jev 13:4; 1. Pet 1:15-16). Mi stoga tvrdimo da su muškarci i žene slobodni da uživaju seks na bilo koji način koji poštuje Božju svetost. Tvrdimo da je Bog načinio seks da bude fizički prijatan, emotivno zadovoljajući, psihološki ispunjen i duhvno osmišljen te da samo seks koji poštuje Božju svetost može u potpunosti realizovati kompleksnost Njegovog dizajna na svakom nivou. Potvrđujemo da koncepti seksualnog morala utemeljeni na svemu drugom osim Božje svetosti uvijek deformišu Božje standarde moralne seksualne čistoće.

Božji standard se odnosi na moralnu čistoću u svakoj misli o seksu kao i u svakom seksualnom aktu. Seksualna čistoća može biti prekršena čak i u mislima koje nikada neće prerasti u vanjski čin (Jov 31:1; Mat 5:28; Fil 4:8; Jakov 1:14-15). Seks se nikada ne smije koristiti u svrhe deprimiranja, povrede ili iskorištavanja osobe (1. Sol 4:6). Silovanje, incest, seksualno nasilje, pedofilija, vojaerizam, prostitucija i pornografija uvijek eksploatišu i uništavaju te moraju biti osuđeni (3. Moj 18:7-10; 19:29; 2. Sam 13:1-22; Priče 6:26; 23:27; Mat 5:28; 1. Sol 4:3-7; 1. Pet. 4:3; 2. Pet. 2:13-14). Stoga smatramo da Bog zahtjeva seksualnu čistoću kako u mislima tako i u djelu. Seksualna želja mora biti disiplinovana da bi bila moralna. Misli koje nalaze zadovoljstvo u seksualnim željama putem vanjskih djela seksualnog grijeha su unutrašnji grijesi požude. Poričemo da stimuliranje pohote slikama seksulanog grijeha u bilo kojem dobu i u bilo kojoj situaciji može biti moralno. Smatramo da seksualni akt ne može biti moralan ukoliko je vođen željama koje se suprote najboljim interesima drugog ljudskog bića. Vjerujemo da seksualni akt koji tretira drugo ljudsko biće kao bezlični objekt seksualne pohote ne može biti moralan. Odbijamo ideju da misli o uključenosti u seksualni grijeh nisu nemoralne onda kada nisu izražene u spoljašnim djelima. Odbijamo ideju da pedofilija, vojaerizam, prostitucija ili pornografija mogu ikada biti opravdani.

Božji standardi za seksualnu moralnu čistoću su namijenjeni zaštiti ljudske sreće (Priče 5:18-19; 6:32-33; Jovan 15:10-11) ali seks nije nužan, niti je potreban za ličnu puninu ili emotivnu zrelost. Stoga tvrdimo da nevjenčani samci koji apstiniraju od seksa mogu biti potpune, zrele osobe, poput osoba koje su vjerne u braku. Smatramo da je seksualni celibat vrijedno stanje za zrele muškarce i žene koje nisu u braku (Mat 19:12; 1. Kor. 7:1, 8; Otk 14:4), te da životni celibat može biti nečija odluka za cijeli život (1. Kor 7:7). Tvrdimo da je sloboda za službu bez obaveze bračnom drugu i djeci prednost nevjenčanog života (1. Kor 7:32-35) ali to nikako nije uslov za službu. Odbijamo ideju da osobe nisu “cijele” bez seksualnog čina. Tvrdimo da se sve osobe, čak i nevjenčani tinejdžeri, mogu osloniti na Boga za snagu pri pobjeđivanju seksualnog iskušenja (1. Kor. 10:13). Odbijamo stav da nevjenčani tinejdžeri moraju imati seks i da ne mogu apstinirati od seksa prije braka.

Neki ljudi se odlučuju na bračni zivot a neki na životni celibat s tim da su oba stanja vrijedni časti i poštovanaja (1. Kor. 7:36-38). Niko nije moralno kompromitiran ukoliko slijedi poziv na prvo ili drugo stanje, te niko ne može opravdati vrijednost poziva na jedno od dva stanja time što će poreci moralnu dobrotu tog stanja. Stoga tvrdimo da je Bog zadovoljan sa onima koje poziva da mu služe na ljubazan način putem seksualne intimnosti u braku. Odbijamo ideju da Božja riječ ikada predstavlja izraz seksualne intimnosti pune ljubavi u braku kao moralno kompromitovanu.

Seksualno ponašanje je samo moralno unutar institucije heteroseksualnog, monogamskog braka. Brak je siguran samo kada je uspostavljen bezuslovnim, zavjetnim posvećenjem životne vjernosti (1. Moj 2:24; Mal. 2:14-15; Mat 19:4-6; Marko 10:6-8; 1.Kor. 7:39; Rim. 7:2; Ef. 5:31), a mi ne bi trebali rastaviti ono što je Bog sastavio (Mal 2:14-15; Mat. 19:6; Marko 10:9). Hrišćani nastavljaju diskusiju o tome postoji li ograničen broj situacija u kojima je razvod opravdan (5. Moj 24:1-4; Mat. 19:9; 1. Kor 7:15), ali se svi slažu da razvod nije Božji ideal; životno posvećenje bi uvijek trebalo biti cilj hrišćanina. Stoga tvrdimo da je Bog uspostavio moralnu definiciju braka koja se ne treba mijenjati u skladu sa kulturom, tradicijom i ličnim pretpostavljanjem. Odbijamo da je moralnost braka pitanje običaja ili pak predmet različitog kulturnog mišljenja i socijalne prakse. Osim toga, tvrdimo da Bog vidi brak kao bezuslovan, zavjetni odnos koji spaja seksualne partnere za cijeli život. Suprotimo se redukciji moralnih zahtjeva braka na poslovni ugovor. Ne vjerujemo da je razvod baziran na nezadovoljstvu, teskoći ili razočarenju moralno opravdan.

Brak štiti transcendentni značaj lične seksualne intimnosti. Heteroseksualna zajednica u braku izrazava istu vrstu svete, ekskluzivne, permanentne, kompleksne, nesebične i komplementarne intimnosti koja će jednog dana obilježavati zajednicu Hrista sa otkupljenim i proslavljenim narodom (Ef. 5:28-33; 1. Kor. 6:12-20). Ne slažemo se da značenje i svrha ljudske seksualnosti može biti definisana na bazi lične preference ili mišljenja. Suprotimo se mišljenju da je seksualna moralnost jednostavno pitanje kulture, tradicije ili lične aspiracije.

Seks u braku bi trebao biti čin ljubavi i milosti koji prevazilazi sitne grijehe ljudske sebičnosti a trebao bi se ostaviti na stranu samo pod uslovom slaganja oba partnera s ciljem ograničenog vremena koncentrisane molitve (1. Kor. 7:3-5). Stoga tvrdimo da se seks u braku treba uživati bez sebičnosti. Ne vjerujemo da bi seks trebao biti uskraćen s ciljem kontrolisanja, kažnjavanja ili manipulisanja ponašanja bračnog druga. Odbijamo moralnost svakog seksualnog akta čak i u braku koji ne izražava ljubav natopljenu milošću. Smatramo da nijedan seksulani akt koji je pokrenut sebičnošću, odnosno ambicijom za moći ne može biti moralan.

Vanbračni seks nije nikada moralan (2. Moj 20:14; 3. Moj 18:7-17, 20; 5. Moj 5:18; Mat. 19:9,18; Marko 10:19; Luka 18:20; Rim. 13:9; 1. Kor. 6:13,18; Gal. 5:19; Ef. 5:3; 1. Sol 4:3; Jev 13:4). Ovo uključuje sve forme intimne seksualne stimulacije (kao što su predigra i oralni seks) koje potiču seksualnu strast između nevjenčanih partnera (Mat. 5:27-28; 2. Tim. 2:22). Takvo ponašanje vrijeđa Boga (Rim. 1:24; 1. Sol 4:8) a često uzrokuje fizičku i emocionalnu bol kao i gubitak u ovom životu (Priče 5:3-14). Odbiti se pojakati od seksualnog grijeha može indicirati da osoba nikada nije ušla u spasonosni odnos sa Isusom Hristom (Rim. 1:32; 1. Kor. 6:9-10; Ef 5:3-5; Juda 13; Otk. 22:15). Stoga tvrdimo da Božji blagoslov počiva na seksualnoj intimnosti samo kada se razvija unutar bračnih granica. Poričemo da je seks prije braka opravdan iz bilo kojeg razloga. Odbijamo ideju da seksualna intimnost prije braka može biti moralna ukoliko su partneri iskreni, ukoliko dobrovoljno pristaju na takav akt i ukoliko su dostatno opredijeljeni toj vezi. Suprotimo se stavu po kojem je seksualni grijeh prikazan kao sredstvo poboljšavanja popularnog apela na zabavu. Odbijamo ideju da je seks između nevjenčanih tinejdžera prihvatljiv ukoliko je “siguran” te smatramo da crkve ne trebaju prihvatiti u zajednicu osobe koje svojevoljno odbijaju izaći iz predbračne seksualne veze.

Stari i Novi Zavjet jednako osuđuju seksualni kontakt između osoba istog pola (3. Moj 8:22; 20:13; Rim. 1:26-27; 1. Kor. 6:9; 1. Tim. 1:10); a Bog je izjavio da niko ne može izgovoriti homoseksualno ponašanje okrivljujući njegovog ili njenog Stvoritelja (1. Moj 2:24; Rim. 1:24-25). Stoga tvrdimo da je moralan seks uvijek po prirodi heteroseksualan. Tvrdimo da Bog daje snagu kada mu se obrati za pomoć pri opiranju seksualnim željama uključujući želju za homoseksualnim seksom. Tvrdimo da Bog posjeduje perfektno znanje koje se tiče ljudske seksualne biologije te da nije načinio grešku pri zabrani homoseksualnog seksa bez kvalifikacije i izuzetka. Poričemo tvrdnju da nauka može opravdati moralnost homoseksualnog ponašanja. Odbijamo ideju da je homoseksualna privlačnost dar Božji (Jakov 1:13). Poričemo tvrdnju da su homoseksualni odnosi validni poput heteroseksualnih odnosa. Ne slažemo se sa onima koji tvrde da je grešno donositi moralne sudove koji favoriziraju heteroseksualno ponašanje na štetu homoseksualnog ponašanja.

Moralna korupcija seksualnog grijeha može biti u potpunosti oproštena putem pokajanja i vjere u Isusovu žrtvu pomirenja (1. Kor. 6:9-11; 1. Jov 1:9), ali fizički i psihološki ožiljci uzrokovani seksualnim grijehom ne mogu uvijek biti izbrisani u ovom životu. Stoga tvrdimo da Bog u potpunosti oprašta svima koji se kaju od seksualnog grijeha. Vjerujemo da odnosi slomljeni seksualnim grijehom mogu biti restauirani putem iskrenog pokajanja i vjere. Poričemo tvrdnju da postoji bilo koja vrsta grijeha koju Bog ne može oprostiti. Suprotimo se ideji da žrtve seksualnog nevjerstva ili zlostavljanja nikada ne bi trebale oprostiti osobama koje su griješile protiv njih.

Christians must grieve with and help those who suffer hard-ship caused by sexual immorality, even when it is caused by their own acts of sin (Rom. 12:15; Luke 19:10). But we must give aid in ways that do not deny moral responsibility for sexual behavior (John 8:11). Thus we affirm that God calls Christians to love all who suffer social isolation, poverty, illness, or the burdens of unplanned pregnancy and single parenting, whether or not it was caused by their own sexual sin. We believe Christ set an example of loving ministry to those who suffer from the results of their own acts of sin. We reject the idea that our obligation to alleviate human suffering is valid only if such help is "deserved."

Hrišćni trebaju suosjećati i biti od pomoći onima koji prolaze kroz teškoće uzrokovane seksualnim nemoralom čak i onda kada su uzrokovane ličnim grešnim ponašanjem (Rim. 12:15; Luka 19:10). Ali moramo dati pomoć na način koji ne poriče moralnu odgovornost za seksualno ponašanje (Jovan 8:11). Tvrdimo dakle da hrišćani vole sve one koji prolaze kroz patnju zbog socijalne izolacije, siromaštva, bolesti ili tereta neplanirane trudnoće kao i samohranog roditeljstva bez obzira da li je uzrokovana njihovim sopstvenim grijesima. Vjerujemo da je Isus postavio primjer službe ljubavi prema onima koji pate od rezultata njihovih sopstvenih grijeha. Odbijamo ideju da je naša odgovornost validna samo ukoliko je ta pomoć “zaslužena”.